Kako izoliramo potkrovlje?

Otvoreno i zatvoreno?

Pjenasta izolacija otvorenih ćelija

Izolacija od poliuretanske pjene otvorenih ćelija je lakši materijal, ćelije su joj djelomično otvorene, što omogućuje protok zraka. Razvijen je 1980-ih, a postao je popularan u Kanadi 90-ih, gdje se često koristio kao alternativa mineralnoj vuni. Idealan je izbor za izolaciju podova, stropova i zidnih površina, posebno na mjestima gdje je potrebno ispuniti složene, teško dostupne šupljine. Kada se materijal nanese, on učinkovito popunjava praznine i praznine, obavijajući sve elemente u prostoru.

Prednost pjene otvorenih ćelija je u tome što se može nanositi u velikim debljinama bez oštećenja. Istodobno, sam po sebi ne stvara parnu branu. Može se nanositi do debljine od 50 cm, a zatim glatko izrezati kako bi se stvorio sloj parne brane prije prekrivanja gips-kartonskim pločama. Zbog svoje sposobnosti brtvljenja zraka, dobro se ponaša, posebno za složene površine i podne konstrukcije. Ima izvrsnu zvučnu izolaciju, što je velika prednost npr. za prostorije iznad garaža. Jedno od najjeftinijih rješenja.

Pjenasta izolacija zatvorenih ćelija

Pjenasta izolacija zatvorenih ćelija može se koristiti u manjim debljinama, ali ima mnogo veću gustoću. U našem podneblju, gdje je potrebna parna brana, većina ljudi bira pjenu zatvorenih ćelija jer ona pruža jaču izolaciju. Pjena zatvorenih ćelija koristi se gotovo posvuda kako bi se problemi s parom sveli na minimum. Zatvorena ćelijska pjena također je bolje rješenje u situacijama kada je na raspolaganju malo prostora, jer pruža visoku toplinsku izolaciju čak i uz malu debljinu. 

Hidroizolacija

 Korištenje pjene s otvorenim ćelijama na drvenom krovu ili čak na krovovima od metalnog lima može biti rizično, osobito ako se smoči. Pjena otvorenih ćelija propušta vodu i skuplja je gotovo poput spužve, što kasno postaje vidljivo. Kada voda počne kapati, krov je možda već znatno oštećen, a može biti teško odrediti točno mjesto vode.

Nasuprot tome, pjena zatvorenih ćelija nudi značajnu prednost u pogledu vodonepropusnosti. Iako nije primarna hidroizolacija (koju pružaju pločice ili šindre), ona čini sekundarnu liniju obrane koja sprječava prodor vode u 99%. Ako je krovni materijal oštećen, pjena zatvorenih stanica propušta samo minimalnu količinu vode, što minimalizira štetu.

Parna brana

Potreba za slojem parne brane ovisi o vrsti korištene pjene. U slučaju pjene s otvorenim ćelijama, potrebna je parna brana kako bi se spriječio prodor pare. Međutim, u slučaju pjene sa zatvorenim ćelijama, sama pjena osigurava funkciju parne brane, budući da je paropropusnost materijala izuzetno niska (125 ng/Pa.s.m² za debljinu od 2,5 cm), što praktički može smatrati parnom branom.

Koje je pravo rješenje?

 Oba načina izolacije imaju svoje prednosti i nedostatke. Pjenu s otvorenim ćelijama treba koristiti tamo gdje je potrebno ispuniti teško dostupne šupljine i gdje je važna zvučna izolacija. Međutim, preporuča se koristiti pjenu sa zatvorenim ćelijama tamo gdje je potrebna veća toplinska izolacija, kada je malo dostupnog prostora ili je brtvljenje vode i pare prioritet.

Konačna odluka uvijek se donosi uzimajući u obzir specifičnu građevinu i potrebe naručitelja.